Kao što smo rekli, g. 1789. obnovljena je starodrevna župa Sv. Trojstva u Rovišću. Iste je godine obnovljeno ili osnovano 100 župa u Zagrebačkoj biskupiji voljom i odlukom zagrebačkoga biskupa Maksimilijana Vrbovca i Bečkoga dvora. Razlog je bio svuda isti: neke su župe bile odviše prostrane i pojedina sela previše udaljena od sjedišta župe i župnika. Namjera je bila crkvenog poglavara i državnih vlasti približiti župnika i župljane međusobno i tako unaprijediti duhovnu pastvu. To je pravi i jedini razlog obnavljanja župe u Rovišću.
Roviška je župa sada ustanovljena tako da se Rovišće s još nekim selima (Žabjak, Tuk, Raić, Prgomelje i Breza) odijelilo od župe u Cirkveni, neka sela (Predavac, Podgorci) istočno od Rovišća otcijepila su se od župe Kapela, dva sela na sjeveru (Kovačevac i Kraljevac) od župe Zrinski Topolovac; sjedinjavanjem tih sela stvoreno je zaokruženo područje nove, odnosno, obnovljene župe u Rovišću. Ta su sela u izvornom dokumentu zapisana ovako: Rovische, Kovachevczv, Kralyvczy, Draganich, Podgarczv, Predavecz, Sabjak, Raich, Pergomelv, Breza, Thuk, Dieballo. Na tom je području živjelo tada uz otprilike 1200 katolika Hrvata, također oko 1900 pravoslavnih Srba, U svim spomenutim selima katolici i pravoslavni bili su izmiješani. Tijekom vremena broj se katolika naravnim prirastom i doseljavanjem više povećavao od pravoslavnih, te su katolici već 1860. bili u većini na ovom području.
Granice su se župe g. 1901. ponešto izmijenile. Po odredbi Nadbiskupskog duhovnog stola i Kraljevske Hrvatsko-slav.-dalm. zemaljske vlade podgorački zaseoci: Podgorački visovi, Prnjavor i Reškovci odvajaju se od župe Rovišće i pridružuju župi Kapela.
U pogledu šire crkvene organizacije Roviška župa pripada Kalničkom arhiđakonatu, a vicearhiđakonatu ili dekanatu Bjelovarskom do g. 1881, a poslije, te godine novoosnovanom Cirkvanskom dekanatu.
Godine 1789. kapela Sv. Trojstva u Rovišću postaje župska crkva. O njoj kanonski vizitatori kažu da je zidana, dosta prostrana, odnosno srednje veličine; velika je 13 x 6 hvati; ima 5 prozora. Toranj je građen 1828, a visok je 17 hvati. U selu Predavcu nalazi sefilijalna kapela Sv. Ilije s tri oltara, duga je 7 hvati, ima toranj sa zvonom i sakristiju.
Škole u Rovišću i Predavcu otvorene su g. 1830.
Prvi župnik obnovljene Roviške župe zvao se Aleksije Maksimilijan Dinković. Župnikovao je ovdje kratko vrijeme od 1789 -1791. godine. Župničke kuće tada još nije bilo, pa je župnik morao stanovati u privatnom stanu. Prema računu i planu graditelja, za gradnju nove kuće trebalo je 70.000 cigli.
Drugi roviški župnik Andrija Matanović također vrši župničku službu kratko vrijeme od godine 1791 – 1792. Naslijedio ga je Đuro Fabić kao »parochus Rovischensis« od godine 1792 – 1799. Imenovanje za župnika primio je od Dvorskog ratnog vijeća iz Beča kao vrhovne krajiške vlasti, a propisanu župničku zakletvu položio je i potpisao 4. VIII 1792.g. u Biskupskoj kancelariji u Zagrebu pred kanonikom i biskupskim cermonijarom Pavlom Selendićem.
Stjepan Cundeković vrši ovdje župničku službu od godine 1799 – 1804. Mijo Kovačić roviški je župnik od 1804 – 1806. godine. Mijo Domitrović upravlja župom 1807. godine.
Grgur Štefok također je kratko upravljao župom od 1807 -1808. godine. Došao je u sukob s mjesnom krajiškom upravom – satnijom ili kumpanijom. Vojnici su ga vezanih ruku odveli u zatvor. Susjedni župnici smatrali su da je ovaj postupak krajiške vojne uprave nepravedan prema svećeniku Štefoku.
Biskup Vrhovac u takvim prilikama imenovao je Stjepana Benuczya upraviteljem Roviške župe. Susjedni su župnici odlučili iz solidarnosti prema svećeniku Štefoku bojkotirati svećenika Benuczya, te mu nisu dolazili na obvezatna susjedstva radi pružanja duhovne pomoći (prigodom korizmenih ispovijedi itd.). Dekan Bjelovarskog dekanata priznaje u svom izvještaju da nije mogao skloniti susjedne župnike na obdržavanje susjedstva. Zato je biskup Vrhovac naredio rečenim župnicima neka s Benuczyem podržavaju redovite i propisane susjedske veze. Sigurno je da biskup Vrhovac, inače odvažan u borbi za pravednu stvar, nije mogao drugačije postupiti. Benuczv je župnikovao u Rovišću od 1808 – 1811. godine; poslije je otišao za župnika u Draganec.
Matija Novak, upravitelj župe Rovišće, također je došao u sukob s mjesnom krajiškom upravom, tj. sa zastavnikom Gattaliczom. Da bi se Novak obranio, napisao je pismo, puno uvreda pa je tako samo više zaoštrio spor. Upravljao je župom 1811. – 1812. godine. Biskup Vrhovac pozvao ga je preda se u Zagreb na preslušavanje i odredio da mora napustiti župu. Zamijenio ga je u Rovišću najprije kapelan Ignacije Mikulić, a kasnije kapelan Matija Pleše. I Matija Pleše kratko je upravljao župom u Rovišću 1812 -1813. godine. Rodom je bio iz Gornje Jelenske u Moslavini, a umro je u Rovišću u 33. godini života.
Od godine 1813. – 1826. župnik je u Rovišću, Matej Kocian rodom iz Repušnice (župa Kutina). Za župnika je imenovan od Dvorskoga ratnog vijeća u Beču, potvrđen od zagrebačkoga biskupa Vrhovca, a instaliran od dekana Pavla Zvornika, bjelovarskoga župnika. Rečeni je dekan obavio mjesto biskupa vizitaciju Roviške župe 18.9.1820. godine, pa u svom izvještaju hvali župnika Kociana da dobro govori hrvatski, latinski i njemački, revno propovijeda i dijeli sakramente i provodi čestit svećenički život.
Evo nekoliko podataka o stanju župe i crkve u Rovišću godine 1820. iz izvještaja kanonskog vizitatora.
U narodu se govori da je crkva građena godine 1790., a u samom župskom arhivu nema o tome nikakva dokumenta. U crkvi se nalaze tri oltara: glavni Presvetog Trojstva i dva pokrajna: Sv. Roka i Sv. Jelene. Drvena propovjedaonica smještena je na četiri stupa. Tornja nema, pa dva zvona vise na stupovima. Sakristija je zidana, presvodena.
Filijalna kapela Sv. Ilije u Predavcu sagrađena je od drva. Velika je 7 x 3 i po hvati, pokrivena šindrom. Ima tri oltara: Sv. Ilije, Sv. Vida i Sv. Lucije, drvenu pokretnu propovijedaonicu, drvenu sakristiju, drveni toranj sa zvonom (75 »pondusa«).
Od godine 1827 – 1836. župnik je u Rovišću Stjepan Semerav. Kao njegov prethodnik Kocian, tako i on obilazi, moli i požuruje krajišku upravu Križevačke pukovnije u Bjelovaru radi obnove roviške crkve i gradnje tornja. I uspio je. Tijekom godine 1828. i 1829. crkva je obnovljena i podignut toranj, visok 17 hvati. Dana 28.9.1828. bjelovarski dekan Pavao Zvornik blagoslovio je toranjski križ u prisutnosti velikog broja radosnih i oduševljenih vjernika. U to je vrijeme crkva pokrivena novom šindrom. Svi su poslovi bili završeni 5.9.1829. godine. Nove su orgulje postavljene 10. siječnja 1832. godine. Godine 1836. odlazi Semerav za župnika u Ivansku.
Iste godine 1836. dolazi u Rovišće Valentin Kušić, najprije kao upravitelj župe, a kasnije kao župnik. Rođen je 1799. godine u Ludbregu, zaređen za svećenika 1823. godine, 11 godina kapelanovao u Bjelovaru, 1831 – 1832. upravljao župom Ciglena, a 10. VI 1838. godine instaliran za župnika u Rovišću. Instaliranje je obavio dekan Pavao Zvornik u prisutnosti višeg krajiškog vojnog časnika Hrubi-a (»supremus vigilarium magister«).
Evo nekoliko podataka o stanju župe i crkve u Rovišću, zabilježene u kanonskoj vizitaciji 26. travnja 1842.
Crkva je presvodena, kamenom popločena, ima 5 prozora. Pred kratko vrijeme krov je pokriven šindrom. 1838. godine crkva je pod nadzorom krajiških političkih vlasti obnovljena iznutra i izvana. Poduzete su i mjere da se zidovi zaštite od vlage. 1840. obnovljen je toranj. Vječno se svjetlo pali zbog siromaštva crkve samo nedjeljom i blagdanom za vrijeme mise. Nova propovjedaonica nabavljena je 1838.
Od g. 1837. – 1839. građena je župnička kuća od čvrste građe, snadbjevena svim potrebnim vratima i prozorima.
Kušića je naslijedio Matej Cimmermann, rođen 1818. u Radoboju, ređen za svećenika 1843. Vršio je ovdje župničku službu do 1872. Doživio je ukidanje vojne krajine. Cimmermann je otišao za župnika u Bjelovar 1872. i ondje umro 1874.
Eduard Mrak župnik je u Rovišću od 1872 – 1878. Prije toga bio je kratko vrijeme upravitelj župe Bjelovar 1871 -1872. Prema zabilježbi u župskoj spomenici, on je u župskoj crkvi uklonio oltar Sv. Helene i mjesto njega postavio oltar Sv. Antuna. To je obavljeno 1878, a g. 1877. prema zapisniku korone Bjelovarskoga dekanata Roviškom župom upravlja Mijo Domitrović. G. 1875. svećenici bjelovarskoga kraja pohodili su velikog župana Bjelovarsko-Križevačke županije Raiznera koji je svećenike srdačno primio i pozvao ih na suradnju za opću dobrobit onoga kraja i naroda.
Ivan Sočnić bio je župnik u Rovišću g. 1878 – 1888. Godine 1878. nadbiskup Mihalović krizmao je u Rovišću 335 krizmanika. Na njoj se traži da se tiska novi dijecezanski obrednik jer je stari tiskan prije 80 godina, i da se u jezičnom pogledu prilagodi suvremenom hrvatskom književnom jeziku. Zbog svetkovanja nedjelje zaključeno je da se predloži državnim vlastima ukidanje nedjeljnih sajmova u Bjelovaru. Kako je Bjelovarski dekanat imao pregolemo područje, g. 1881. odijelilo se od toga dekanata 7 župa za koje je osnovan poseban, Cirkvenski dekanat. To su župe: Carevdar, Đurđic, Sv. Ivan Žabno, Cirkvena, Rovišće, Zrinski Topolovac i Sv. Petar Čvrstec. Iako je vojna krajina ukinuta, bivše su krajiške župe ostale i dalje na okupu, kao cjelina za sebe, čuvajući tako poseban »graničarski mentalitet«. Župnik Ivan Sočnić umro je 1888. od tuberkuloze i pokopan je na domaćem župskom groblju.
Josip Wimmer upravljao je župom u Rovišću kratko vrijeme 1888 – 1889. Umro je od tuberkuloze i pokopan na groblju u Bjelovaru.
I Alojzije Lepen bio je kratko vrijeme upravitelj Roviške župe 1889 – 1890. Odavle je otišao za župnika u Đelekovec.
Jeronim Kolay upravljao je župom u Rovišću 1890 -1893. Rodio se 1848. U Ludbregu, a ređen je za svećenika 1872. On je kasnije otišao za kapelana u Glogovnicu.
Ivan Pavčec župnik je u Rovišću od 1893 – 1910, dakle 17 godina, stoje svakako pohvalno. Rođenje u Prelogu. Godine 1896. iskopan je bunar u župnikovu dvorištu, 1897. sagrađena je zidana staja i popravljena župnička kuća.
Kao što smo gore rekli, g. 1901. odvajaju se od župe Rovišće i pripadaju župi Kapela mala sela: Podgorački Visovi, Prnjavor i Reškovci, u svemu oko 130 vjernika.
Andrija Posavec župnikovao je u Rovišću od 1910 – 1925. Rodio se u Hlebinama 1868, ređen je 1891, umirovljen je 1925, a umro je kod rodbine u Hlebinama 1935.
Godine 1911. imao je u Rovišću mladu misu Matija Klimek, rođen 1888., kasnije župnik u Čađavici.
Tomo Dimnjaković upravljao je župom Rovišće od g. 1925 -1928. Rođen je 1896. u Čabdinu kod Jastrebarskog, ređen je 1923. Godine 1925. proslavljena je u Rovišću 1000 –ta godišnjica hrvatskoga kraljevstva. Iste je godine obnovljeno ovdje Vatrogasno društvo koje je za vrijeme rata zamrlo. Dimnjaković je otišao za župnika u Pokupsko.
Tomislav Bobinac župnik je u Rovišću 1928 – 1933. Rođen je 1896. u Maču, a ređen za svećenika 1923. Bobinac je 1933. otišao za župnika u Gornju Reku.
Dr. Ivan Pindulić upravlja župom Rovišće kratko vrijeme 1933 – 1934. Rođen je u Omišlju na Krku 1883, a ređen za svećenika 1906. Bio je veoma obljubljen u narodu zbog dobroga propovjedanja i ljubežljivoga susretanja s ljudima. Kao viši vojni svećenik otišao je u Zagreb. Narod mu je priredio veličanstveni ispraćaj.
Ivo Kokot upravlja župom Rovišće 1934 – 1937. Rođen je 1905. u Reki kod Jastrebarskoga, a ređen za svećenika 1929. Kao daroviti glazbenik unaprijedio je crkveno pjevanje. Na njegov poticaj Marija Grmić otvorila je radionicu liturgijsko-umjetničkog ruha. Godine 1935. Rovišćani su se na Euharistijskom kongresu u Bjelovaru isticali svojom graničarskom narodnom nošnjom. Kokot je 1937. otišao u Zagreb za gimnazijskog kateheta.
Ivan Ferdo Maretić upravlja roviškom župom 1937. – 1939.
Godine 1937. nadbiskup Alojzije Stepinac krizmao je ovdje 341 osobu.
Dana 27. ožujka 1938, u 12 sati i 15 minuta, osjetio se potres u Rovišću i okolici. U roviškoj crkvi nastale su pukotine na lukovima, a u susjednoj župi Kapeli srušio se toranj i bilo je mnogo štete. Godine 1939. popravljen je toranj roviške crkve troškom od 54.000 Din. Crkveno-građanski odbor sabrao je taj novac od naroda i platio majstore. Maretić je rođen 1875. u Srijemskoj Mitrovici, zaređen za svećenika 1899, a otišao je iz Rovišća za župnika u Gornji Lipovac kod Nove Kapele.
Ljudevit Bajec župnik je u Rovišću 1939 – 1951. Rodio se 1878. u Hrenovkama kod Postojne, a ređen je 1904. Godine 1939, poslije mnogo odgađanja, uređena je okolina kod roviške crkve. Zatrpani su šanci okolo crkve, 6 m duboki, 8 m široki, napunjeni inače vodom. Da se taj posao izvrši, 1000 kola dovozilo je zemlju. Sve je to zasluga Odbora za poljepšavanje sela Rovišća. U isto vrijeme uređen je i nogostup od ceste do crkve, širok 4 metra. Trošak za gradu iznosio je 1600 Din., a sama radna snaga bila je besplatna. Spomenimo usput da je zaslugom rečenoga odbora g. 1938. uređen nogostup od sela do kolodvora troškom od 18.550 Din. i besplatnom radnom snagom. Za Bajecova župnikovanja održane su u Rovišću korone 1939., 1946. i 1951. Godine 1949. pomoćni biskup Josip Lach obavio je kanonsku vizitaciju i dijelio sakramenat potvrde. Godine 1940. župljani su župniku ogradili vrt. Župnik Bajec 1949. ozbiljno pobolijeva i dobiva kapelana. Umro je 1951. i pokopan na groblju u Rovišću.
Grga Stojanov upravlja roviškom župom od 1951. – 1958. Rođen je u Centi 1915, a ređen je 1947. (sekularizirani isusovac). Za njegova župnikovanja neke župljanke, vješte ručnome radu, izradile su nekoliko crkvenih zastava, 2 kazule, l veći sag ispred velikog oltara i 2 manja saga ispred pokrajnih oltara. Župnik Stojanov nabavio je baldakin, velum humerale, nove matične knjige i započeo rad za podizanje ograde okolo crkve. Iz ove župe otišao je najprije u Ludinu, zatim u Bokšić.
Lovro Hadrović upravlja roviškom župom od 1958. – 2006. Rođen je u Visokom a došao je ovamo odmah poslije ređenja za svećenika 1958., pa je nužno morao osjetiti staro rimsko iskustvo da je svaki početak težak. Međutim, on se brzo snalazi u duhovnom poslu i postiže dobre uspjehe. Za njegova župnikovanja biskup Josip Lach pohodio je ovu župu i u njoj krizmao g. 1962. i 1967., svaki puta po 400 krizmanika, a biskup Mijo Škvorc, domorodac ovoga kraja, dijelio je svetu potvrdu 1972.
Izvor: “Povijest Rovišća – Rovišće na razmeđu stoljeća” dr. Josip Buturac