{"id":2035,"date":"2021-02-19T08:35:24","date_gmt":"2021-02-19T07:35:24","guid":{"rendered":"http:\/\/zupa-presvetog-trojstva-rovisce.hr\/hr\/?p=2035"},"modified":"2021-02-19T08:36:19","modified_gmt":"2021-02-19T07:36:19","slug":"gospin-plac","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/zupa-presvetog-trojstva-rovisce.hr\/hr\/gospin-plac\/","title":{"rendered":"Gospin pla\u010d"},"content":{"rendered":"\n
\"\"<\/figure>\n\n\n\n

Od davnina u hrvatskom narodu uvijek se u korozmi molio Gospin pla\u010d, ali danas taj obi\u010daj izumire. Trebali bi ga obnoviti i po\u010deti moliti!<\/p>\n\n\n\n

Muka gorka Gospodina,
Isukrsta Bo\u017ejeg Sina,
Po Ivanu evan\u0111elisti,
Koji Gospi pla\u010d navijesti.<\/p>\n\n\n\n

Pla\u010dnim glasom sve vas molju
\u010cujte Majke sad nevolju
Koja’ no vas na pla\u010d zove,
Jer u gorkim mukam’ plove.<\/p>\n\n\n\n

Zove du\u0161e Bogu mile
Da zajedno s njom procvile.<\/p>\n\n\n\n

Sve vas molim, pravovjerni
Poslu\u0161ajte srcem smjernim.<\/p>\n\n\n\n

Slatke pjesme ostavite,
Pla\u010dne glase sad po\u010dnite,
Te pla\u010dite Bo\u017ejeg Sina,
Isukrsta Gospodina,
Koji za nas muku prima
I na kri\u017eu umrijet’ ima.<\/p>\n\n\n\n

Sve stvorenje sad se zdru\u017ei,
S Marijom u te\u0161koj tuzi.<\/p>\n\n\n\n

Cvile\u0107 Gospa pogleda\u0161e,
Odkuda \u0107e \u010duti glase.<\/p>\n\n\n\n

Kad Ivana zgleda pla\u010dna,
Obori je rana ma\u010dna.
Popanu je te\u0161ke boli<\/p>\n\n\n\n

I tu pade nice doli.<\/p>\n\n\n\n

Tad prite\u010de Magdalena,
Primi Gospu na koljena.<\/p>\n\n\n\n

Gospi sestre priteko\u0161e,
Nad njom kose raspleto\u0161e.<\/p>\n\n\n\n

Udri u pla\u010d s Magdalenom,
Za Isusom Gospodinom.<\/p>\n\n\n\n

Kad se Gospi svijest povrati,
Po\u010de Ivu zagrljati:
\u00bbIvo, dragi, ti m’ uta\u017ei
Te mi tu\u017enoj majci ka\u017ei:
Gdje je Isus, moja dika?
To je, Ivo zla prilika
Da ti tako k meni te\u010de\u0161,
Ho\u0107u da mi to sad re\u010de\u0161.\u00ab<\/p>\n\n\n\n

Tada Ivan pade nice
Sakriv skutom suzno lice.<\/p>\n\n\n\n

Vele gorko uzdisa\u0161e
Te on Gospi govora\u0161e:
\u00bbCrno ruho uzmi na se
Jer ti nosim tu\u017ene glase.<\/p>\n\n\n\n

Juda izda me\u0161tra svoga,
Zlim \u017didovim’ Sinka tvoga.<\/p>\n\n\n\n

Od starijih iska pomo\u0107<\/p>\n\n\n\n

Da Isusa izda obno\u0107.<\/p>\n\n\n\n

Oni vojsku pripravi\u0161e
Te je s Judom otpravi\u0161e.<\/p>\n\n\n\n

Na molitvi Isus sta\u0161e,
Vas se krvlju on znoja\u0161e.<\/p>\n\n\n\n

An\u0111el s neba doletio,
U muci ga pokrijepio.<\/p>\n\n\n\n

Kada Juda s vojskom do\u0111e,
Suprot vojsci Isus po\u0111e,<\/p>\n\n\n\n

Pa im re\u010de: \u00bbKog i\u0161tete?\u00ab<\/p>\n\n\n\n

Udari\u0161e svi na pete.<\/p>\n\n\n\n

Tad ga Juda cjelivao.<\/p>\n\n\n\n

Cjelivom ga izdavao.<\/p>\n\n\n\n

\u010cim se Juda s njim pozdravi,
Podbi\u0161e ga kao lavi,
Podbi\u0161e ga oru\u017enici,
Pobjego\u0161e u\u010denici.<\/p>\n\n\n\n

Izmu\u010di\u0161e, njega jako,
Ve\u017eu\u0107’ ruke naopako.<\/p>\n\n\n\n

Sve ga bi\u0161e palicama,
Isprije\u010da\u0161e modricama!<\/p>\n\n\n\n

Da mu vidi\u0161 tu\u017eno lice,
Drhtala bi od groznice.<\/p>\n\n\n\n

Od zemlje ga podigo\u0161e
I s njim Ani poteko\u0161e.<\/p>\n\n\n\n

Ve\u0107 sad brzo da idemo
Da ga \u017eiva zate\u010demo\u00ab
Kad to Ivan Majci re\u010de,
Kao mrtva Gospa kle\u010de.<\/p>\n\n\n\n

Stra\u0161na groza na nju do\u0111e,
Britki ma\u010d joj srce pro\u0111e.<\/p>\n\n\n\n

Opet k zemlji pade nice,
Potamni joj suzno lice
I zavapi \u00bbSad hodimo
Da ga \u017eiva zate\u010demo!\u00ab
Po\u010de hodit jadna Mati,
Gorke suze prolijevati.<\/p>\n\n\n\n

Kad do\u0111o\u0161e pred dvor k Ani,
Ali bjehu tu dvorani,
Pristupiti ne smjedo\u0161e,
Jer u dvoru Isus bje\u0161e.<\/p>\n\n\n\n

Izdaleka tu slu\u0161ahu,
Gdje \u017didovi vapijahu.<\/p>\n\n\n\n

Jedan dignu tad desnicu Dav’
Isusu zau\u0161nicu.<\/p>\n\n\n\n

Kad to za\u010du tu\u017ena Mati,
Po\u010de suze prolijevati:
\u00bbEto, Sinko, \u017eeljo moja,<\/p>\n\n\n\n

Jadna ti je Majka tvoja!
Ajme, Sinko,
ti li primi Zau\u0161nicu me\u0111u njimi!\u300a<\/p>\n\n\n\n

Nemilo te, Sinko, tvore,
Dokle mi te ne umore.<\/p>\n\n\n\n

Netom Gospa rije\u010d izusti,
Iz dvora se narod pusti.<\/p>\n\n\n\n

Prije nego u dvor do\u0111e,
Hitro Isus svezan pro\u0111e,
Ni\u0161ta Majci ne zbore\u0107i,
Osta Gospa tu cvile\u0107i.<\/p>\n\n\n\n

\u00bbObazri se, zlato moje,
Eto tu\u017ene Majke tvoje.\u00ab<\/p>\n\n\n\n

S njim Kaifi poteko\u0161e,
Odahnut mu ne dado\u0161e.<\/p>\n\n\n\n

Tu stado\u0161e na nj vapiti
I jo\u0161 krivo svjedo\u010diti: \u00bb
On iznosi zakon novi
Po svim zemljam’ cesarovim,
Te puk mami naglim \u010dinom,
Prave\u0107i se Bo\u017ejim Sinom.<\/p>\n\n\n\n

Ja \u0107u i hram razoriti
I u tri dni sagraditi.\u00ab<\/p>\n\n\n\n

Sav puk na njeg vapija\u0161e,
Ali Isus \u0161ute\u0107 sta\u0161e.<\/p>\n\n\n\n

Tad mu Kajfa zaprijetio:
\u00bbZar Sin Bo\u017eji ti si bio?\u00ab
Na nj se Isus ne isprije\u010di,
Neg’ mu re\u010de ove rije\u010di:
\u00bbDobro jesi rek’ o i sam,
Ja Sin Bo\u017eji pravi jesam.\u00ab<\/p>\n\n\n\n

Kad Kaifa to razumi,
Zlo namisli i naumi,
Razdre skute svoje ljuto
I zavapi glasom kruto:
\u00bbNe i\u0161tite ve\u0107 svjedoke,
Ne \u010duste li ove psovke?\u00ab<\/p>\n\n\n\n

Kad \u017didovi razumi\u0161e,
Svi iz glasa zavapi\u0161e:
\u00bbNa smrt njega da vodimo,
da ve\u0107 vrijeme ne gubimo.<\/p>\n\n\n\n

K Pilatu ga!\u00ab svi reko\u0161e
Pa s njim opet poteko\u0161e.<\/p>\n\n\n\n

Na obraz mu svi pljuvahu,
Pred Pilatom govorahu:
\u00bbSudi da ga umorimo,
Jer ga kriva nahodimo;
Jer puk mami naglim \u010dinom,
Prave\u0107i se Bo\u017ejim Sinom.\u00ab<\/p>\n\n\n\n

Al i Pilat to zna\u0111a\u0161e
Da kriv ni\u0161ta ne bija\u0161e;
Iz zavisti ga predado\u0161e
Te ga sudit ne htija\u0161e.<\/p>\n\n\n\n

Tad u gradu Irud stao,
S Pilatom se zlo gledao.<\/p>\n\n\n\n

K Irudu ga Pilat \u0161alje
Da mu Irud sudi dalje.<\/p>\n\n\n\n

Kad do\u0111o\u0161e pred Iruda,
Po\u010de Irud tra\u017eit \u010duda:
\u00bbEto vino, eto voda,
\u010cini \u010dudo kod naroda;
Ko si prije ti \u010dinio,
I narode za\u010dudio.\u00ab<\/p>\n\n\n\n

Mnoge rije\u010di govora\u0161e,
Ali Isus \u0161ute\u0107’ sta\u0161e.
Tad se Irud rugat’ stade,
Lu\u0111a\u010dku mu halju dade,
K Pilatu ga opet vrati,
U taj dan se s njim pobrati.<\/p>\n\n\n\n

Kad do\u0111o\u0161e pred Pilata,
Navali\u0161e svi na vrata:
\u00bbO Pilate, sad ga sudi
Te nas vi\u0161e ti ne trudi.\u00ab<\/p>\n\n\n\n

Po\u010de Pilat tad misliti
Kako \u0107e im ugoditi.<\/p>\n\n\n\n

Pa ga dade bi\u010dem biti,
Ne\u0107e li ih umiriti.<\/p>\n\n\n\n

Tu ga bi\u0161e mnogo ljuto,
Priveza\u0161e k stupu kruto;
Krv ga svega oblijeva\u0161e
I po zemlji tecija\u0161e.<\/p>\n\n\n\n

Tad pred dvorom
Majka sta\u0161e Te \u017ealosno uzdisa\u0161e: \u00bb
Ajme, Sinko, du\u0161o moja,
Jadna ti je Majka tvoja.<\/p>\n\n\n\n

Kad te tako udaraju,
Svu mi du\u0161u razdiraju.\u00ab
Kad ga ljuto bi\u010deva\u0161e,
Od stupa ga odveza\u0161e.<\/p>\n\n\n\n

Trnovu mu krunu svi\u0161e
I na glavu postavi\u0161e.<\/p>\n\n\n\n

Nabi\u0161e je sa svih strana
Da mu do\u0111e do mo\u017edana.<\/p>\n\n\n\n

Koje srce da ne pla\u010de,
Gledaju\u0107i o\u0161tre dra\u010de?<\/p>\n\n\n\n

Dr\u017ee\u0107i ga sam za ruku,
Pokaza ga Pilat puku.<\/p>\n\n\n\n

Da ga vide okrunjena,
Po svem tijelu izranjena,
Ne bi li se ukrotili
Te mu smrt ne tra\u017eili.<\/p>\n\n\n\n

Oni ve\u0107ma vapijahu:
\u00bbPropni njega!\u00ab, govorahu.
Opet Pilat govore\u0107i,
Umirit ih hotija\u0161e:
\u00bbNahodim ga bez krivine,
Nije pravo da pogine.<\/p>\n\n\n\n

Pustit \u0107u ga rad blagdana,
A dat \u0107u vam Barabana.\u00ab
Tad Barabu svi pro\u0161ahu,
A Isusu smrt \u017eeljahu,
\u00bbPropni njega\u00ab, vapijahu.<\/p>\n\n\n\n

Jo\u0161 Pilatu govorahu:
\u00bbAko ovog ne pogubi\u0161,
Cezarovu milost gubi\u0161.<\/p>\n\n\n\n

Jer tko sebe kraljem kruni,
Na Cezara narod buni.\u00ab
Kad mu carem zaprijeti\u0161e,
Pilat ne htje ni\u0161ta vi\u0161e.<\/p>\n\n\n\n

Ve\u0107 se umi tude vodom,
Opra ruke pred narodom:
\u00bb\u010cist od krvi ho\u0107u biti,
Koju \u0107ete vi proliti.<\/p>\n\n\n\n

Kad na moju sada ne bi,
Propnite ga vi po sebi.\u00ab<\/p>\n\n\n\n

To svi \u017eeljno do\u010deka\u0161e
I Pilatu povika\u0161e:
\u00bbKrv njegovu mi primamo.<\/p>\n\n\n\n

I na djecu prizivamo.\u00ab
Kad osudu Pilat stavi,
Podbi\u0161e ga kao lavi.<\/p>\n\n\n\n

Konopom ga pak veza\u0161e
I kri\u017e te\u0161ki nosit da\u0161e.<\/p>\n\n\n\n

Sav puk za njim tecija\u0161e,
Vidjeti mu smrt \u017eelja\u0161e.<\/p>\n\n\n\n

Mnoge \u017eene tu bijahu,
Za njim pla\u010dne sve i\u0111ahu.<\/p>\n\n\n\n

Obazre se Isus na nje
Te im re\u010de tu\u017eno stanje:
\u00bbNe pla\u010dite, \u017eene, mene,
Ve\u0107 pla\u010dite same sebe,
I pla\u010dite sinke va\u0161e
Koji mene na smrt da\u0161e,
Jer \u0107e vrijeme brzo biti,
Tu\u017eno \u0107ete govoriti:
Planine se oborite,
Pa nas \u017eive pomorite.\u00ab<\/p>\n\n\n\n

Tada Isus govore\u0107i,
Po\u0111e putem kri\u017e nose\u0107i.<\/p>\n\n\n\n

Za njim Majka gredija\u0161e,
Sva se suzam’ obliva\u0161e.
Prignu Isus glavu dra\u010dnu
Da ne vidi Majku pla\u010dnu.<\/p>\n\n\n\n

Prite\u010de mu tu\u017ena Mati,
Al ‘ ne mo\u017ee njeg’ poznati,
Jer nagr\u0111en vele bi\u0161e,
Nemilo ga izmu\u010di\u0161e.<\/p>\n\n\n\n

Kad ga tako ona zgleda,
Studenija bi od leda.<\/p>\n\n\n\n

Padne pred njim tu cvile\u0107i,
I ovako govore\u0107i:
\u00bbPostoj, Sinko, du\u0161o moja,
\u017dalosna je Majka tvoja,
Da te vidi tvoja Majka,
Na \u010das ovi od rastanka.\u00ab<\/p>\n\n\n\n

Isus Majku tad glede\u0107i,
Pade k zemlji kri\u017e nose\u0107i.<\/p>\n\n\n\n

Tu na zemlji Isus sta\u0161e,
Ve\u0107 kri\u017e nosit’ ne moga\u0161e.<\/p>\n\n\n\n

Tad \u017didovi priteko\u0161e
I \u0160imuna privedo\u0161e.<\/p>\n\n\n\n

Da\u0161e njemu kri\u017e nositi,
A Isusa zlo voditi.
Majku s njime razdili\u0161e
I jo\u0161 vi\u0161e rascvili\u0161e.<\/p>\n\n\n\n

Tu Isusa povedo\u0161e
I na mjesto dovedo\u0161e,
Kalvarija \u0161to se zva\u0161e,
Gdje puk skupljen vas bija\u0161e.<\/p>\n\n\n\n

Tude na kri\u017e s njim udri\u0161e
I sve rane povrijedi\u0161e:
Probodo\u0161e ruke, noge,
Zada\u0161e mu tuge mnoge.<\/p>\n\n\n\n

Ponovi\u0161e njemu rane,
Krv pote\u010de na sve strane.<\/p>\n\n\n\n

Kada Gospa blizu do\u0111e,
Ve\u0107 na kri\u017eu Sinka na\u0111e.<\/p>\n\n\n\n

Sva od tuge tu drhta\u0161e,
Uz kri\u017e ruke uzdiza\u0161e:
\u00bbPrimi Sinko, na kri\u017e mene
Nek’ i moje lice vene,
Ti umire\u0161 du\u0161o moja,
\u0160to \u0107e tu\u017ena Majka tvoja?\u00ab<\/p>\n\n\n\n

Isus Majku kad slu\u0161a\u0161e,
Ve\u0107u muku sam ima\u0161e.<\/p>\n\n\n\n

Pa kad vidje gdje se mu\u010di,
Ovako je preporu\u010di
\u00bbEvo t’ Ivan, moj predragi,
Nek ti bude sinak blagi.\u00ab
Ivanu se pak obrati:
\u00bbEvo t’, Ivo, moja Mati.\u00ab
Gospa Ivu cjeliva\u0161e,
Suzama se oblijeva\u0161e.<\/p>\n\n\n\n

Tada Isus zavapio,
Da je \u017eedan govorio.<\/p>\n\n\n\n

Tu \u017didovi priteko\u0161e,
I \u017eu\u0107i mu prineso\u0161e.<\/p>\n\n\n\n

Kad okusi, ne htje piti,
Nego Ocu govoriti:
\u00bbSvr\u0161io sam muku svoju
Primi O\u010de, du\u0161u moju.\u00ab
Kada rije\u010d tu izusti,<\/p>\n\n\n\n

Prignu glavu, duh ispusti.
Kad on Ocu du\u0161u dade,
Na svu zemlju tama pade.<\/p>\n\n\n\n

Sva se zemlja trese kruto,
A Marija cvili ljuto.<\/p>\n\n\n\n

I grobovi raspuko\u0161e,
Mrtvi iz njih izi\u0111o\u0161e.<\/p>\n\n\n\n

Prestra\u0161eni svi tu stahu:
\u00bbSin je Bo\u017eji\u00ab, govorahu.<\/p>\n\n\n\n

A i stotnik to vide\u0107i,
On zavapi govore\u0107i:
\u00bbPrav doista ovaj bi\u0161e
I prava ga pogubi\u0161e.\u00ab<\/p>\n\n\n\n

Longin s vojskom tu bija\u0161e,
S jednim okom ne vi\u0111a\u0161e.<\/p>\n\n\n\n

Premda Isus mrtav bio,
Kopljem bok mu otvorio.<\/p>\n\n\n\n

Tad pote\u010de krv i voda
Na spasenje sveg naroda.<\/p>\n\n\n\n

Na Longina kaplja pade,
Odmah okom zdrav ostade.<\/p>\n\n\n\n

Kad \u017didovi sve svr\u0161i\u0161e,
Odje\u0107u mu razdijeli\u0161e,
Pa se u grad povrati\u0161e,
Jerbo i no\u0107 blizu bi\u0161e.<\/p>\n\n\n\n

Tu pravedni Josip bi\u0161e
I Nikodem jo\u0161 odvi\u0161e,
Isusovi sljedbenici
I skroviti u\u010denici
Te Pilata tad moli\u0161e,
Mrtvo tijelo isprosi\u0161e.<\/p>\n\n\n\n

Kad metnu\u0161e uz kri\u017e skale,
Tad ne bi\u0161e suze male.<\/p>\n\n\n\n

Kad mu \u010davle izdirahu,
Majci srce razdirahu.<\/p>\n\n\n\n

Uz kri\u017e ruke podiza\u0161e:
\u00bbDajte mi ga\u00ab, vapija\u0161e.<\/p>\n\n\n\n

Kad se mrtvo tijelo snimi,
Na krilo ga Majka primi.<\/p>\n\n\n\n

Mrtva sina cjeliva\u0161e,
I ovako govora\u0161e:
\u00bbAjme, Sinko, to sad \u0161to je,
Da ne pukne srce moje.<\/p>\n\n\n\n

Eto, tvoje lice bijelo,
Vele ti je poblijedjelo.<\/p>\n\n\n\n

O\u010di tvoje potamnile,
Svu su svjetlost izgubile.<\/p>\n\n\n\n

Tvoja usta, zatvorena,
Gorke \u017eu\u010di napojena,
Tvoje ruke premilene,<\/p>\n\n\n\n

Ljutim \u010davlim probodene.
I vi noge izranjene,
Bolne grudi otvorene.<\/p>\n\n\n\n

O moj Sinko, rano moja,
Tu\u017ena li je Majka tvoja.\u00ab
Kad ga Gospa oplaka\u0161e,
Mirisom ga pomaza\u0161e,
Pa ga u grob polo\u017ei\u0161e;
Pla\u010da, tuge mnogo bi\u0161e.<\/p>\n\n\n\n

Od groba se odijeli\u0161e,
Pa sa Gospom svi cvili\u0161e,
I ti pu\u010de, sad se smili
Te sa tu\u017enom Majkom cvili,
Na koljena svoja pani,
Gospodinu tvom uzdahni:
Slava tebi, Svemogu\u0107i,
Koj’ nas spasi umiru\u0107i.<\/p>\n\n\n\n

Sine Bo\u017eji, budi hvaljen
Po sve vijeke vjekov’. Amen.<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Od davnina u hrvatskom narodu uvijek se u korozmi molio Gospin pla\u010d, ali danas taj obi\u010daj izumire. Trebali bi ga…<\/p>\n","protected":false},"author":3,"featured_media":0,"comment_status":"closed","ping_status":"open","sticky":true,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[1],"tags":[],"class_list":["post-2035","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-nekategorizirano"],"aioseo_notices":[],"aioseo_head":"\n\t\t\n\t\n\t\n\t\n\t\n\t\t\n\t\t\n\t\t\n\t\t\n\t\t\n\t\t\n\t\t\n\t\t\n\t\t\n\t\t