\u201e\u010cita\u010d kao sakramentalni znak\u201c<\/p>\n\n\n\n
Liturgijska slu\u017eba \u010dita\u010da ili lektora tvori veoma jasan sakramentalni znak. Radi se o stvaranju navje\u0161tajnoga ‘posredni\u0161tva’ izme\u0111u zajednice i Boga koji se objavljuje na liturgijskome mjestu; na onome naime na kojemu Rije\u010d postaje doga\u0111ajem. Navije\u0161tati Bo\u017eju rije\u010d u liturgijskome slavlju zna\u010di uprisutniti Krista, odjelotvoriti njegovo vazmeno otajstvo u u\u010dinkovitosti navije\u0161tanoga. Poku\u0161avaju\u0107i povu\u0107i paralelu sa uharistijskim slavljem, s pravom se mo\u017ee ustvrditi da slu\u017eba \u010dita\u010da \u00bbpo Duhu Svetome ostvaruje ‘pretvorbu’ rije\u010di \u017eivota, jer njegova liturgijska slu\u017eba daje tijelo Bo\u017ejoj rije\u010di\u00ab (M. Paternoster). Zapravo, mislim da bi \u010ditanja u Crkvi izgledala sasvim druk\u010dije kad bi si \u010dita\u010di posvijestili da su oni nositelji Bo\u017eje rije\u010di, da preko njih zajednica \u010duje \u0161to Bog poru\u010duje \u010dovjeku.<\/p>\n\n\n\n
Zato nije dostatno do\u0107i tek nekoliko minuta prije liturgijskoga slavlja, gdje \u0107e netko (naj\u010de\u0161\u0107e \u017eupnik) odrediti tko \u0107e \u010ditati ili biti presretan da ima nekoga tko \u017eeli \u010ditati. \u010citanje koje treba navijestiti zahtijeva razmatranje i pripremu. I zbog toga je potrebna skupina (liturgijska) ljudi koja \u0107e pomo\u0107i u pripremanju \u010ditanja. U tome slu\u010daju valja pripaziti i na \u010ditanja djece, jer ona nisu najprikladnija za tu slu\u017ebu. Mo\u017eda je i to razlog \u0161to liturgiji pristupamo na odvi\u0161e djetinjast na\u010din.<\/p>\n\n\n\n
Nema nikakve dvojbe da se razmatranje i slu\u0161anje Rije\u010di Bo\u017eje odnosi i na zajednicu vjernika i na zare\u0111ene slu\u017ebenike, ali jekao prethodni korak potrebna formacija za slu\u017ebu \u010dita\u010da.<\/p>\n\n\n\n
Nije rije\u010d samo o nekome tko dobro \u010dita, ve\u0107 one kome tko \u010dita na liturgijski na\u010din, a to zna\u010di da \u010dita\u010d bude uronjen u Rije\u010d, da bude pro\u017eet vjerom i odgovorno\u0161\u0107u za rije\u010d. Da bi se to moglo, uz tehni\u010dku i govorni\u010dku pripravljenost potrebno je razmatranje i poznavanje konteksta liturgijskoga slavlja.<\/p>\n\n\n\n
\u010cita\u010d je unutar dinamike Rije\u010di<\/p>\n\n\n\n
Svojom slu\u017ebom \u010dita\u010d omogu\u0107uje drugima posada\u0161njiti doga\u0111aj spasenja, kako bi se on u njima ostvario. Odgovornost koja zahtijeva ne samo svijest crkvenosti slu\u017ebe, ve\u0107 i doli\u010dnu pripravu za slu\u017ebu \u010ditanja. Prije svega Rije\u010d mora biti usa\u0111ena u \u010dita\u010da kroz osobno razmatranje, kako bi iz te vertikalne povezanosti mogla biti priop\u0107ena, navije\u0161tena drugima. \u010cita\u010d kao nositelj znaka mora biti osposobljen za preno\u0161enje znaka, premda ga ljudski nedostatci mogu sprije\u010diti u djelotvornosti.<\/p>\n\n\n\n
Kao svoju nu\u017enu posljedicu ovi zahtjevi imaju potrebu pripremanja za liturgijsko \u010ditanje koje \u0107e od \u010dita\u010da tra\u017eiti duhovnu, intelektualnu, retori\u010dku pripremu i sve \u0161to je povezano sa slavljem kao cjelovito\u0161\u0107u slavljeni\u010dkoga izri\u010daja, uklju\u010duju\u0107i sve dramatske \u010dimbenike, ali se ne zadr\u017eavaju\u0107i samo na njima, ve\u0107 imaju\u0107i u vidu teolo\u0161ka na\u010dela. Svakakoda \u0107e se praksa u liturgijskim slavljima na\u0161ih zajednica na\u0107i pred mnogim pitanjima na koja ne\u0107e biti te\u0161ko prona\u0107i pogre\u0161ne pristupe pripreme i slavljenja Rije\u010di. Koliko je samo \u010dita\u010da koji su \u00bbprona\u0111eni u zadnji \u010das\u00ab, ili onih odre\u0111enih samo zbog toga jer nitko drugi ne \u017eeli \u010ditati; jer je to posao za \u00bbmla\u0111e\u00ab, jer je to \u00bbpreblizu oltaru\u00ab, jer je to vezano uz vjeronauk djece, kao da je sudjelovanje u liturgiji svedeno na gledanje a ne na \u00bbsudjelovanje\u00ab.<\/p>\n\n\n\n
To \u0107e od \u010dita\u010da zahtijevati da bude prije svega kr\u0161\u0107anin u susretu s Rije\u010dju koja ga je odu\u0161evila i obratila, a zatim dobar \u010dita\u010d. Za jedno i drugo je potrebno nezaobilazno vrijeme pripreme, koje podrazumijeva i odre\u0111enu dob, a ne ograni\u010denje \u010ditanja na djecu i na \u017eupne suradnike koji to rado rade, ali ne uvijek onako kako bismo pri\u017eeljkivali. Mo\u017ee se porazmisliti o raznim \u0161kolama, te\u010dajevima \u010ditanja unutar liturgijskih skupina koje pripremaju liturgiju, ali ne pukog \u010ditanja, nego i razmatranja Rije\u010di iznose\u0107i na vidjelo razli\u010dite vidove po kojima se Rije\u010d u razli\u010ditosti liturgijskoga ozra\u010dja izri\u010de (povezanost s razli\u010ditim tonalitetima sakramenata, nijanse u povezanosti s ostalim \u010ditanjima, sa sposobno\u0161\u0107u percepcije zajednice, s ostalim euholo\u0161kim tekstovima, s tehni\u010dkim mogu\u0107nostima, datostima liturgijskoga prostora i sl.). Prema \u017eelji Drugog vatikanskog sabora (SC 51) potrebno je pripremiti \u00bbstol Rije\u010di\u00ab, te otvoriti ba\u0161tinu i bogatstvo Pisma.<\/p>\n\n\n\n
Priprema \u010dita\u010da u nekoliko vidika<\/p>\n\n\n\n
1.\u00a0\u00a0 Prije svega \u010dita\u010d treba poznavatired \u010ditanja i lekcionare kroz sva tri ciklusa nedjeljnih i blagdanskih slavlj\u0101, dvodijelni ciklus obi\u010dnih dan\u0101, ciklus sveta\u010dkih i prigodnih \u010ditanj\u0101. Trebao bibiti upoznat s naravi i raznoliko\u0161\u0107u \u010ditanja razli\u010ditih sakramentalnih i nesakramentalnih slavlja crkvene zajednice.<\/p>\n\n\n\n
2.\u00a0\u00a0 Od toga vanjskoga poznavanja potreban je prijelaz u poznavanje naravi razli\u010ditih knji\u017eevnih rodova u istoj knjizi: povijest, poslanice-pisma, proro\u0161tvo, pjesni\u0161tvo…; biti svjestan dapostoje i razli\u010diti na\u010dini izri\u010daja: \u010dinjeni\u010dne tvrdnje, ispovijesti, pripovijedanja, parabole.<\/p>\n\n\n\n
3.\u00a0\u00a0 Korisno je misliti na zajednicu, na njezin unutarnji sastav i osobine koje ju odre\u0111uju; prema tomu valja prilagoditi ton glasa, poglede, povezanost sa zajednicom \u0161utnjom, stanke, te, re\u010deno jednostavno, uspostaviti plodonosno priop\u0107avanje Rije\u010di; odnosi \u010dita\u010da izajednice su obilje\u017eeni ne samo \u010ditanim tekstom, ve\u0107 i svakodnevnim \u017eivotom u zajednici (zajednica poznaje \u010dita\u010da, jer bi on trebao biti njihov pomo\u0107nik u prihva\u0107anju Rije\u010di i na neki na\u010din izabran); sve to treba iskoristiti i usavr\u0161iti.<\/p>\n\n\n\n
4.\u00a0\u00a0 Na to se nadovezuju prakti\u010dne upute: poznavanje kori\u0161tenja mikrofona; vrijeme koje valja uporabiti za samutehni\u010dku izvedbu \u010ditanja (razmatraju\u0107i ga, tekst postaje prisno i nutarnjesra\u0161ten s \u010dita\u010dem, te se po razumijevanju lak\u0161e odrede stanke, izri\u010daj, naglasci, ali ako se tekst ne razumije, kako \u0107e se prenijeti?); u po\u010detku je uputno snimati \u010ditanje i provjeravati nedostatke u njemu.<\/p>\n\n\n\n
5.\u00a0\u00a0 Uz sve ovo, va\u017ean je ponekad i vanjski izgled, ve\u0107 prema prilikama slavljenja; ne treba biti strogo uokviren u propise, ve\u0107 izgra\u0111en tako da \u010ditava osoba \u010dita\u010da progovara Rije\u010d, u odje\u0107i, pokretima, glasu… Svi \u0107e se ti elementi odrediti i prema spektru ostalih datosti koje odre\u0111uju slavlje.<\/p>\n\n\n\n
\u00bbVjerno predaj rije\u010d Bo\u017eju\u00ab<\/p>\n\n\n\n
Na kraju, dobro je osvrnuti se na tu zahtjevnosti s gledi\u0161ta samoga obreda koji se naziva \u00bbPostavljanje \u010dita\u010da\u00ab. U prijedlogu homilije za tu prigodu, koji je samo skica mogu\u0107ih Rije\u010di, va\u017eno je uo\u010diti elemente koji su sadr\u017eani u njoj: Prije svega daje se uvod u misterij (otajstvo spasenja), nagla\u0161avaju\u0107i silazni put Bo\u017eje Objave: izvr\u0161enje otajstva spasenja po Isusu Kristu, te Crkva kao nosilac navije\u0161tanja, Crkva – Christus totus .\u010cita\u010di postaju \u00bbprenositelji Rije\u010di\u00ab za slu\u017ebu vjere. Va\u017eno je naglasiti da je\u010ditanje usmjereno na vjeru, ali vjera prethodi dobrom slu\u017eenju i zato je kao premisa postavljeno otajstvo koje se sa\u017eima u re\u010denicu: \u00bbI dok drugima navije\u0161tate bo\u017eansku Rije\u010d, i sami je primite kao dobri u\u010denici Duha Svetoga…a svojim pona\u0161anjem o\u010ditujte Spasitelja na\u0161ega Isusa Krista.\u00ab Tako je i ovdje o\u010dita dinamika o kojoj smo govorili unutar liturgijske teologije.<\/p>\n\n\n\n
Namjerno sam spomenuo na kraju ovaj tekst-vodi\u010dza homiliju, koji ra\u0161\u010dlanjuje blagoslovnu molitvu, da se prvi i drugi dio ovoga poku\u0161aja razmi\u0161ljanja uzajamno pojasne. Osobito je rje\u010dita predaja knjige Svetoga Pisma: \u00bbPrimi knjigu Svetoga Pisma i vjerno predaj Rije\u010d Bo\u017eju, da bude \u0161to ja\u010da u ljudskim srcima.\u00ab Dakle, prima knjigu (antropolo\u0161ki vid koji pretpostavlja znak) ali je ta knjiga ujedno i Sveto Pismo – izri\u010daj Bo\u017eje samoobjave, a dana je ne da bi ju \u010dita\u010d \u010ditao za sebe (\u00bbsebi u bradu\u00ab), ve\u0107 da \u00bbvjerno predana… bude \u0161to ja\u010da u ljudskim srcima\u00ab. Slu\u017eba je to za druge, kao i svaka druga u Crkvi.<\/p>\n\n\n\n
Premda je priop\u0107ivanje unutar liturgije sakramentalne naravi i ne mo\u017ee se staviti na razinu obi\u010dnoga dru\u0161tvenog priop\u0107avanja, liturgija je ujedno i unutar ljudskoga. U njemu se utjelovljuje da bi ga otkupilo. Ostvaruje se ljudskom suradnjom s Bogom me\u0111u ljudima. Ukoliko je priop\u0107avanje, ve\u0107 u sebi sadr\u017ei dimenziju \u00bbdru\u0161tvenosti\u00ab. Htjeli mi to ili ne, primatelji, oni kojima je upu\u0107ena Bo\u017eja Rije\u010d promijenili su oblike priop\u0107avanja, te je Bo\u017eja Rije\u010d, u\u0161av\u0161i u hermeneutski krug koji ne prestaje, izi\u0161la iz korica svetih knjiga s<\/em>tricte dictum. Ona nije ograni\u010dena samo na liturgiju ili egzegezu i ne pripada samo kr\u0161\u0107anskoj zajednici. I dobroda je tako, ali se time ulazi u mrak nesigurnosti i poti\u010de pitanje vjerodostojnosti. Pozitivne strane koje nudi na\u0161e vrijeme svakako je izazovno, jer Bo\u017eja rije\u010d nije svedena na knjigu, iako govorimo o \u00bbreligiji Knjige\u00ab, ve\u0107se te\u017ei dosegnuti ona \u017eiva Rije\u010d koja susre\u0107e ljude na\u0161ega vremena, \u010desto izgubljene poput u\u010denika na putu u Emaus. Poku\u0161aj je to i prilika na\u0161emu vremenu poku\u0161ati otkriti dinamiku navje\u0161taja u svojoj \u0161irini, svjesnipovijesnoga rasta od Rije\u010di do Pisma, od Pisma do Knjige, od Knjige-slavlja do Rije\u010di. A Rije\u010d nije samo rije\u010d ve\u0107 Slika-rije\u010d i Duh-rije\u010d.<\/p>\n\n\n\n mons. Ivan \u0160a\u0161ko, \u201e\u017divo vrelo\u201c, god. XXII (2005), br. 1, str. 7-10<\/em><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":" \u201e\u010cita\u010d kao sakramentalni znak\u201c Liturgijska slu\u017eba \u010dita\u010da ili lektora tvori veoma jasan sakramentalni znak. Radi se o stvaranju navje\u0161tajnoga ‘posredni\u0161tva’…<\/p>\n","protected":false},"author":3,"featured_media":0,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[15],"tags":[61,32],"class_list":["post-198","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-raspored-citaca","tag-mons-ivan-sasko","tag-zupa-rovisce"],"aioseo_notices":[],"aioseo_head":"\n\t\t\n\t\n\t\n\t\n\t\n\t\t\n\t\t\n\t\t\n\t\t\n\t\t\n\t\t\n\t\t\n\t\t\n\t\t\n\t\t