{"id":1049,"date":"2019-05-12T10:00:04","date_gmt":"2019-05-12T08:00:04","guid":{"rendered":"http:\/\/zupa-presvetog-trojstva-rovisce.hr\/hr\/?p=1049"},"modified":"2019-05-25T19:49:47","modified_gmt":"2019-05-25T17:49:47","slug":"sveti-leopold-bogdan-mandic","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/zupa-presvetog-trojstva-rovisce.hr\/hr\/sveti-leopold-bogdan-mandic\/","title":{"rendered":"Sveti Leopold Bogdan Mandi\u0107"},"content":{"rendered":"\n
\"\"<\/figure><\/div>\n\n\n\n

12.\nSVIBNJA – Sveti LEOPOLD BOGDAN MANDI\u0106, redovnik (1866.-1942.)<\/p>\n\n\n\n

Zvali su ga apostolom ispovijedaonice, jer\nje veliki dio svoga \u017eivota proveo slu\u0161aju\u0107i, odrje\u0161uju\u017e\u0107i,\nsavjetuju\u0107i sve koji bi mu dolazili, privu\u010deni njegovom dobrotom i poniznom\nmudro\u0161\u0107u vjerodostojna svjedoka ljubavi Bo\u017eje. Boravio je u Padovi, u\nkapucinskom samostanu, nedaleko bazilike svetoga Antuna, \u017eiveci jednostavno i\nskrovito. Oko njega, koji je bio niske gra\u0111e, prognanik, te krhkog zdravlja,\nnikada se nije podizala nikakva buka.<\/p>\n\n\n\n

Iako je dobar dio \u017eivota proveo u Padovi, sveti je Leopold po ro\u0111enju Dalmatinac. Ro\u0111en je 12. svibnja 1866.g., u Herceg Novom, u Kotorskome zaljevu, koji danas pripada Crnoj Gori, od roditelja Petra Mandi\u0107a i Dragice, ro\u0111ene Carevi\u0107.<\/p>\n\n\n\n

Ro\u0111en je u siroma\u0161noj obitelji, bogato jedino djecom te je, kao dvanaesto dijete me\u0111u njima, na kr\u0161tenju primio ime Bogdan. Proveo je sretno djetinjstvo, obilje\u017eeno duhovnim \u017eivotom neobi\u010dnim za tako ranu dob, ali i jednostavno (kakav \u0107e biti i ostatak njegova \u017eivota), u kojemu je Isus uvijek zauzimao va\u017eno i odlu\u010dno mjesto. Stoga nimalo ne \u010dudi njegova odluka nasljedovati Ga do kraja.<\/p>\n\n\n\n

Tako\nje god.1882. u kapucinskome sjemeni\u0161tu u Udinama zapo\u010deo pripravu za redovni\u010dki\ni sve\u010deni\u010dki \u017eivot, koji je zavr\u0161en 20. rujna 1890.g., u Veneciji sve\u010deni\u010dkim\nre\u0111enjem.
\nNepovoljne mu okolnosti nisu dopustile vratiti se u domovinu i ondje proslaviti\nMladu Misu, pa se tako njegova obitelj morala zadovoljiti tek fotografijom, kao\nspomendan na taj sve\u010dani \u010din. On je, pak, tu \u017ertvu podnio sa strpljenjem obilje\u017eenom\nrado\u0161\u0107u.<\/p>\n\n\n\n

Ispovjedaonica\nje smjesta postala poljem njegova apostolata: prvo u Veneciji, pa Zadru,\nBassanu del Grappa, Kopru, Thieneu te s po\u010detkom od 1909. u Padovi. Gdje god bi\npoglavari ocijenili korisnim njegovu prisutnost, on bi odlazio, zadovoljan\nposlu\u0161no\u0161\u0107u volji Bo\u017ejoj. Pred njegovom su se ispovjedaonicom brzo stali\nstvarati redovi. Onaj tko bi se kod njega jednom ispovijedio, gotovo bi se\nredovito vra\u0107ao, privu\u010den njegovom dobrotom, ponizno\u0161\u0107u, odmjerenim rije\u010dima,\nsmireno\u0161\u0107u, pouzdano\u0161\u0107u, kao i sna\u017enim duhovnim iskustvom, pro\u017eeti ljubavlju Bo\u017ejom,\nodano\u0161\u0107u Majci Bo\u017ejoj, te hranjenim svetom Euharistijom.<\/p>\n\n\n\n

Ispovijedaju\u0107i\ntako sklapao je prijateljstva, koja su trajala dugo i bila dragocjena,\nnezamjenjiva. Prijatelji oca Leopolda pripadali su najrazli\u010ditijim dru\u0161tvenim\nstale\u017eima: bili su tu bogati i siroma\u0161ni, sveu\u010dili\u0161ni profesori i jednostavni\n“obi\u010dni” ljudi, dobre du\u0161e kojima je bilo potrebno samo ohrabrenje\nkako bi nastavile putem savr\u0161enosti, kao i one ne\u0161to slo\u017eenije, s kojima je\nvaljalo “zavrnuti rukave” i po\u010deti ispo\u010detka.<\/p>\n\n\n\n

Znao\nje prodrijeti u sva\u010dije srce, pravom rije\u010dju, koja je potjecala iz njegove osje\u0107ajnosti,\nno tako\u0111er i tra\u017eena od Duha Svetoga kroz molitvu i razmatranje. Kada su,\ndakle, poglavari god. 1923. sv. Leopolda poslali u Rijeku, bilo je neizbje\u017eno\nda ga velika ljubav njegovih padovanskih prijatelja vrati natrag. Upravo je\njedan od takvih upornih prijatelja ispovjedaonicu oca Leopolda nazvao\n“salonom uljudnosti”, zahvaljuju\u0107i blagu i ljubaznu na\u010dinu s kojime\nje ovaj ponizni kapucin primao i pratio svoje pokajnike. O njegovu svetu\nsubratu, koji je tako\u0111er veliki dio vremena provodio iza resetaka\nispovjedaonice u samostanu u San Giovanni Rotondu, padre Piu, pamte se i neke\nkatkad te\u0161ke shvatljive grubosti (Gospodnji su putevi \u010dudnovati) prema\npokajnicima. Ocu Leopoldu su, me\u0111utim, predbacivali prekomjernu dobrotu. On bi\nodgovarao pokazuju\u0107i na raspelo: “A \u0161to je tek s Njime, koji je umro za\nnas?” U svome bi “salonu” sve primao s velikim po\u0161tovanjem:\n“Izvolite, gospodine, u\u0111ite!”- govorio bi. <\/p>\n\n\n\n

Jednoga\nje dana netko, slabo upoznat s na\u010dinom ispovijedanja, sjeo na njegovu stolicu,\nmjesto da klekne na klecalo. Kako ga ne bi doveo u neugodnost, otac Leopold je\nzauzeo njegovo mjesto na klecalu. Sakrament pomirenja \u010desto bi zaklju\u010divao rije\u010dima:\n“Vratite se, bit \u0107emo prijatelji!”<\/p>\n\n\n\n

Kada\nje, kao \u0161to smo rekli, bio poslan u Rijeku, otac je Leopold pomislio kako \u0107e\nnapokon mo\u0107i ostvariti san \u0161to ga je njegovao jo\u0161 od ulaska u sjemeni\u0161te u\nUdinama: biti misionar u svojoj zemlji, oduvijek razdiranoj vjerskim\nnapetostima, kako bi u krilo Katoli\u010dke Crkve vratio sve koji su se iz nje bili\nudaljili. Nakon \u0161to su ga vratili u Padovu, u ispovjedaonicu, zadovoljio se\nbiti misionar duhom, po uzoru na Sv. Malu Tereziju, prikazuju\u0107i na tu nakanu\nsvete Mise i molitve, a kada su mu bolesti stale ote\u017eavati dane mirno ih\npodnose\u0107i u zajedni\u0161tvu s patnjama i otkupiteljskom smr\u0107u Kristovom.<\/p>\n\n\n\n

Kao\nmisionar u srcu, otac Leopold pro\u017eivio je ostatak svojih dana unutar zidina\nsamostana, u svome “salonu”, dok mu je \u017eivot bio obilje\u017een\njednostavnim, ali tako\u0111er i nekim izvanrednim stvarima: jednostavnima, jer\nbijahu pro\u017eivljene u svakodnevlju, a izvanrednima jer bijahu obilje\u017eene\nmilosrdnom ljubavlju Boga, koji je po njemu vr\u0161io \u010dudesna obra\u0107enja. Tako je\nbilo sve do kraja, koji je nastupio 30. srpnja 1942., u 7 sati ujutro. Ve\u0107 se\nneko vrijeme nije osje\u0107ao dobro, pa ipak je prethodni dan, kao i obi\u010dno, ve\u0107 od\njutra proboravio na svome “radnome mjestu”, saslu\u0161av\u0161i kakvih 15-ak\nispovjedi. Iako mu je bilo lo\u0161e, nitko nije slutio tako skori kraj.<\/p>\n\n\n\n

Dok se obla\u010dio za sv. misu, pozlilo mu je, kraj je\nnastupio brzo.<\/p>\n\n\n\n

Preminuo je mole\u0107i Zdravo Kraljice, posljednji\npozdrav Blagoslovljenoj Gospodarici kako Ju je obi\u010davao nazivati, koja je\nzajedno s Blagoslovljenim Gospodarom, bila ljubav njegova \u017eivota. Njegovu je\npogrebu nazo\u010dio \u010ditav grad. Svatko je, usred rata, imao \u0161to zamoliti toga\nsvetoga redovnika, koji je s neba mogao pru\u017eiti svoj zagovor. Njegov je grob na\nmjesnome groblju ubrzo postao metom sna\u017ene i sve ve\u0107e pobo\u017enosti, koja se umno\u017eila\nnakon \u0161to je, 14. svibnja 1944., me\u0111u ru\u0161evinama bombardirana samostana njegova\nispovjedaonica prona\u0111ena netaknuta, kao mjesto na kojemu je \u010ditava \u017eivota\nsvjedo\u010dio milosrdnu ljubav Bo\u017eju.<\/p>\n\n\n\n

Kada\nje zapo\u010deta kauza za beatifikaciju, njegovi su posmrtni ostaci vra\u0107eni u\nkapucinski samostan, gdje i danas po\u010divaju, u kapeli podignutoj nedaleko \u0107elije\nu kojoj je ispovijedao.
\nNjegovo je sveti\u0161te postalo jo\u0161 jednim nezaobilaznim ciljem hodo\u010dasnika, koji\nodlaze u Padovu istaknuti \u0161tovanje Sv. Antunu, tako\u0111er franjeva\u010dkome redovniku,\nsamo konventualcu.
\nOca Leopolda Bogdana Mandica svetim je proglasio papa Ivan Pavao II., 16.\nlistopada 1983.g.<\/p>\n\n\n\n

IME dolazi iz njema\u010dkog, a znaci: ONAJ KOJI SE RAZLIKUJE U NARODU.<\/p>\n\n\n\n

<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

12. SVIBNJA – Sveti LEOPOLD BOGDAN MANDI\u0106, redovnik (1866.-1942.) Zvali su ga apostolom ispovijedaonice, jer je veliki dio svoga \u017eivota…<\/p>\n","protected":false},"author":3,"featured_media":0,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_crdt_document":"","footnotes":""},"categories":[31],"tags":[198,199,59,32],"class_list":["post-1049","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-sveci-blazenici","tag-leopold-bogdan-mandic","tag-sveti-leopold-bogdan-mandic","tag-zupa-presveto-trojstvo-rovisce","tag-zupa-rovisce"],"aioseo_notices":[],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/zupa-presvetog-trojstva-rovisce.hr\/hr\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/1049","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/zupa-presvetog-trojstva-rovisce.hr\/hr\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/zupa-presvetog-trojstva-rovisce.hr\/hr\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/zupa-presvetog-trojstva-rovisce.hr\/hr\/wp-json\/wp\/v2\/users\/3"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/zupa-presvetog-trojstva-rovisce.hr\/hr\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=1049"}],"version-history":[{"count":6,"href":"https:\/\/zupa-presvetog-trojstva-rovisce.hr\/hr\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/1049\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":1056,"href":"https:\/\/zupa-presvetog-trojstva-rovisce.hr\/hr\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/1049\/revisions\/1056"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/zupa-presvetog-trojstva-rovisce.hr\/hr\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=1049"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/zupa-presvetog-trojstva-rovisce.hr\/hr\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=1049"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/zupa-presvetog-trojstva-rovisce.hr\/hr\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=1049"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}