U petak uvečer, 11. listopada, krenuli smo na hodočašće u župu sv. Jakova u Međugorje. Stigavši u subotu rano ujutro, još za mraka u Međugorje, u podnožju Podbrda počeli smo moliti krunicu. Uspinjući se prema Gospinu kipu molili smo na osobne nakane kao i zajedničke nakane Crkve, osobito za mir u svijetu. Zatim je slijedio uspon na brdo Križevac koje se nalazi na 520 metara nadmorske visine. Na vrhu brda župljani su davne 1933. godine podignuli križ u spomen na 1900. godišnjicu Isusove muke. Od podnožja do vrha smo molili uz postavljene postaje pobožnost križnog puta. Uvečer je bila prilika za svetu ispovijed, Međugorje je poznato pod nazivom „ispovjedaonica svijeta“ čemu svjedoče rijeke hodočasnika iz raznih zemalja koji strpljivo čekaju u redu za sakrament pomirenje. Zatim smo u zajedništvu s ostalim hodočasnicima slavili svetu misu nakon koje je bilo euharistijsko klanjanje.U nedjelju smo slavili svetu misu u 11 sati koju je predvodio međugorski župnik fra. Zvonimir Pavičić. Nakon ručka, zahvalni Gospodinu i Njegovoj Majci na primljenim milostima, krenuli smo prema svetištu Majke Božje Lurdske u Vepricu, te pjesmom i molitvom preporučili sebe i sve svoje zagovoru nebeske Majke. Ovo hodočašće sigurno nas je izdiglo iz zemaljskog i podignulo prema nebeskom. Na nama je da se uz redovitost u duhovnom životu trudimo biti sve više nebeski, odnosno Božji.
