Došašće ili advent vrijeme je u kojem se pripravljamo za slavlje blagdana Božića, prvog Isusovog dolaska na zemlju, no u isto vrijeme razmišljamo o onom konačnom Isusovom dolasku na kraju našeg života i povijesti. Današnje evanđelje nam govori upravo o tom trenutku ističući da on dolazi neočekivano. Zbog toga je potrebna određena budnost sa naše strane kako nas taj trenutak ne bi zatekao nespremne. Kako biti spreman? Tako da već u sadašnjem našem životu prepoznamo trenutke Isusova dolaska, odnosno Božjih poticaja. Upravo to je najvažnija poruka svakog vremena došašća.
Želimo li biti spremni na kraju života, potrebno je već sada u svom svakodnevnom životu prepoznavati trenutke Božjeg dolaska. On dolazi na razne načine, često puta neočekivano. Zato je potrebno izoštriti osjetila naše vjere kako bismo prepoznali sve one trenutke u kojima Bog želi intervenirati u naš život. Često puta ga ne prepoznajemo zbog našeg zanemarivanja vjere, preopterećenosti brigama i teškoćama života, našom svakodnevnom rutinom ili zaslijepljenošću blještavilom ovoga svijeta. Vrijeme došašća želi nam otvoriti oči i izoštriti osjetila kako nam se upravo to ne bi događalo.
U tom smislu nas i sveti Pavao u današnjem drugom čitanju u Poslanici Rimljanima potiče da se prenemo, odložimo djela tame te se zaodjenimo oružjem svjetlosti. To je svjetlo Božje istine u kojem realno gledamo na sebe, svoj život, bližnje i svijet oko sebe te prepoznajemo znakove Božjeg djelovanja. Kako bismo to postigli, potrebno je odložiti djela tame koja nas često odvode u zabludu i iskrivljava naše poglede i naš način razmišljanja. Stoga nam je ovo vrijeme došašća darovano kako bismo realnije sagledali sebe i svoj život te ga nastojali uskladiti sa Božjom voljom i njegovim očekivanjima.
Sve nas ovo potiče da razmislimo na što trošimo svoje vrijeme u životu. Prorok Izaija u današnjem prvom čitanju govori o vječnosti u kojoj će Bog mačeve prekovati u plugove, a koplja u srpove. Trošimo li svoje vrijeme i svoju životnu energiju na mačeve i koplja s kojima se stalno borimo jedni protiv drugih, a često puta i protiv cijelog svijeta? Na taj se način borimo zapravo protiv samoga sebe i otežavamo svoj život. Vrijeme je da svoje mačeve i koplja pretvorimo u plugove i srpove pomoću kojih ćemo posijati dobro sjeme, omogućiti mu da raste te na taj način svoj život učiniti korisnim za sebe i za druge. Na taj se način otvaramo Bogu i prema svemu onome što je dobro radujući se životu koji nam je darovan.
Neka nam Gospodin i u ovom vremenu došašća otvori oči te nas nadahne svojim Duhom kako bismo prepoznali život kao Božji dar te ga živjeli u odgovornosti prema sebi, svojim bližnjima i svijetu koji nas okružuje.