TIJELOVO
Blagdan koji nazivamo Tijelovo svetkovina je Presvetog Tijela i Krvi Kristove. Slavi se u četvrtak po blagdanu Presvetog Trojstva. Slavlje Tijelova je veliki javni bogoštovni čin kojim se časti euharistija, sakrament u kojem je Gospodin prisutan i izvan slavlja, da bi bio uvijek s nama, svakoga sata i svakoga dana, tumačio je Benedikt XVI.
Njegov prethodnik Ivan Pavao II. istaknuo je pak da je to “blagdan radosti zbog čudesnog dara Kruha s kojim je Krist povezao svoje obećanje života vječnoga: Kruh koji je zaista njegovo Tijelo, to jest njegova čovječnost, po kojemu Bog posvećuje srca, osobe, zajednice, narode i cijeli svemir. Euharistija postaje tako načelo novoga čovječanstva i obnovljenog svijeta, koji će se potpuno očitovati na kraju povijesti. Već sada ipak raste kao sjeme i kvasac kraljevstva Božjega. Prepoznatljiva oznaka novoga čovječanstva koje je Krist otkupio jest punina bratske ljubavi. Doista, Euharistija je u pravom smislu riječi sakrament ljubavi, shvaćene kao sebedarje. Bez duhovne hrane koja proizlazi iz Tijela i Krvi Kristove, ljudska ljubav ostaje uvijek ukaljana sebičnošću. Zajedništvo s Kruhom nebeskim, stoga, obraća srca i ulijeva u njih sposobnost ljubiti kao što je nas ljubio Isus”.
Štovanje Presvetog oltarskog sakramenta razvilo se još u 12. stoljeću. Već sv. Ciprijan među prvima govori o euharistijskom čudu u kojemu se i na vidljiv način događa promjena hostije u Kristovo tijelo i vina u Kristovu krv (u doslovnom smislu). Kroz povijest je bilo nekoliko takvih čuda. Najpoznatije je čudo u Bolseni koje je utjecalo na porast pobožnosti vjernika prema euharistiji. Ta pobožnost i to čudo bili su razlozi i povod da je Crkva 1264. godine ustanovila svetkovinu Tijelova. Od poznatih sličnih čuda spominju se ona u Sijeni (1330. i 1730.), kao i ona u Lancianu. Kod nas je poznato svetište u Ludbregu u kojemu se čuva relikvijar s predragocjenom krvi Kristovom.